PREGLED ZAGAĐIVAČA U DOMOVIMA KOJI SU MJERENI
Stotine kemikalija i onečišćujućih tvari izmjerene su u unutarnjem stambenom okruženju. Cilj ovog odjeljka je sažeti postojeće podatke o tome koji su zagađivači prisutni u kućama i njihove koncentracije.
PODACI O KONCENTRACIJAMA ONEČIŠĆIVAČA U DOMOVIMA
Spavanje i izloženost
Izloženosti u domovima čine najveći dio izloženosti onečišćujućim tvarima u zraku do kojih dolazi tijekom života. Oni mogu činiti od 60 do 95% naše ukupne životne izloženosti, od čega se 30% događa kada spavamo. Izloženost se može mijenjati kontroliranjem izvora onečišćujućih tvari, njihovim lokalnim uklanjanjem ili zarobljavanjem na mjestu ispuštanja, općom ventilacijom nezagađenim zrakom te filtracijom i čišćenjem zraka. Kratkotrajna i dugotrajna izloženost onečišćujućim tvarima u zraku u zatvorenom prostoru može stvoriti rizik za akutne zdravstvene probleme kao što su iritacija ili pogoršanje simptoma astme i alergije, za kronične bolesti kao što su kardiovaskularni i respiratorni problemi, te može povećati rizik od prerane smrti. U unutarnjem okolišu postoje brojni zagađivači koji se ne prenose zrakom, kao što su ftalati u taloženoj prašini i endokrini ometači u kremama za sunčanje, no budući da na njih ne utječu ventilacijski standardi, oni neće biti obuhvaćeni ovom tehničkom napomenom.
Unutar izvan
Izloženosti u domovima imaju različito podrijetlo. Onečišćujuće tvari u zraku koje čine ove izloženosti imaju izvore na otvorenom iu zatvorenom prostoru. Onečišćujuće tvari čiji su izvori na otvorenom prodiru u ovojnicu zgrade kroz pukotine, praznine, proreze i curenja, kao i kroz otvorene prozore i ventilacijske sustave. Izloženost tim zagađivačima također se događa na otvorenom, ali ima mnogo kraće trajanje od izloženosti u zatvorenom prostoru zbog obrasca ljudske aktivnosti (Klepeis i sur. 2001.). Brojni su i izvori zagađivača u zatvorenom prostoru. Izvori onečišćujućih tvari u zatvorenom prostoru mogu emitirati neprestano, povremeno i povremeno. Izvori uključuju kućni namještaj i proizvode, ljudske aktivnosti i izgaranje u zatvorenom prostoru. Izloženost ovim izvorima onečišćujućih tvari događa se samo u zatvorenom prostoru.
Vanjski izvori zagađivača
Glavni izvori zagađivača vanjskog porijekla su izgaranje goriva, promet, atmosferske transformacije i vegetacijske aktivnosti biljaka. Primjeri zagađivača koji se emitiraju zbog ovih procesa uključuju čestice, uključujući pelud; dušikovih oksida; organski spojevi kao što su toluen, benzen, ksileni i policiklički aromatski ugljikovodici; i ozon i njegovi proizvodi. Specifičan primjer zagađivača vanjskog podrijetla je radon, prirodni radioaktivni plin koji se emitira iz nekih tla koji prodire u građevinsku strukturu kroz pukotine u ovojnici i druge otvore. Rizik od izloženosti radonu ovisi o stanju ovisno o geološkoj strukturi mjesta na kojem se gradi zgrada. O ublažavanju radona neće se raspravljati u tekstu ove tehničke napomene. Metode za ublažavanje radona, neovisne o ventilacijskim standardima, temeljito su istražene drugdje (ASTM 2007., WHO 2009.). Glavni izvori zagađivača podrijetla iz zatvorenih prostorija uključuju ljude (npr. bioefluent) i njihove aktivnosti vezane uz higijenu (npr. uporaba aerosolnih proizvoda), čišćenje kuće (npr. korištenje kloriranih i drugih proizvoda za čišćenje), pripremu hrane (npr. emisije čestica kuhanja) itd. .; građevinski materijali uključujući namještaj i materijale za ukrašavanje (npr. emisije formaldehida iz namještaja); procesi pušenja i izgaranja duhana koji se događaju u zatvorenom prostoru, kao i kućni ljubimci (npr. alergeni). Pogrešno rukovanje instalacijama kao što su nepropisno održavani sustavi ventilacije ili grijanja također mogu postati važni izvori zagađivača koji potječu iz zatvorenog prostora.
Izvori zagađivača u zatvorenom prostoru
Onečišćujuće tvari izmjerene u kućama sažete su u nastavku kako bi se identificirale one koje su bile sveprisutne i one s najvišom izmjerenom srednjom i vršnom koncentracijom. Dva pokazatelja koji opisuju razinu onečišćenja koriste se za rješavanje kronične i akutne izloženosti. U većini slučajeva izmjereni podaci ponderirani su brojem mjerenja što je u mnogim slučajevima u broju domova. Odabir se temelji na podacima koje su objavili Logue i sur. (2011a) koji je pregledao 79 izvješća i sastavio bazu podataka uključujući zbirnu statistiku za svaku onečišćujuću tvar prijavljenu u ovim izvješćima. Podaci Loguea uspoređeni su s nekoliko kasnije objavljenih izvješća (Klepeis i sur. 2001; Langer i sur. 2010; Beko i sur. 2013; Langer i Beko 2013; Derbez i sur. 2014; Langer i Beko 2015).
PODACI O PREVALENCIJI PLJESNIJE/VLAGE
Određeni uvjeti u zatvorenom prostoru, npr. prekomjerne razine vlage na koje utječe ventilacija, također mogu dovesti do razvoja plijesni koja može ispuštati onečišćujuće tvari uključujući organske spojeve, čestice, alergene, gljivice i plijesni, te druge biološke zagađivače, zarazne vrste i patogene. Sadržaj vlage u zraku (relativna vlažnost) važan je agens koji mijenja našu izloženost u domovima. Vlaga nije i ne treba se smatrati zagađivačem. Međutim, previsoka ili preniska razina vlage može promijeniti izloženost i/ili može pokrenuti procese koji mogu dovesti do povišenih razina izloženosti. To je razlog zašto vlažnost zraka treba razmotriti u kontekstu izloženosti u domovima i zdravlja. Ljudi i njihove aktivnosti u zatvorenom prostoru obično su glavni izvori vlage u zatvorenom prostoru osim ako nema većih nedostataka u konstrukciji koji uzrokuju curenje ili prodiranje vlage iz okolnog zraka. Vlaga se također može unijeti u zatvorene prostore infiltriranjem zraka ili kroz namjenske ventilacijske sustave
OGRANIČENE INFORMACIJE O KONCENTRACIJAMA ZAGAĐIVAČA U ZRAKU
Nekoliko studija mjerilo je unutarnje koncentracije zagađivača u zraku u stambenim objektima. Najčešći mjereni hlapljivi organski spojevi [grupisani i poredani prema broju studija u silaznom redoslijedu] bili su: [toluen], [benzen], [etilbenzen, m,p-ksileni], [formaldehid, stiren], [1,4 -diklorobenzen], [o-ksilen], [alfa-pinen, kloroform, tetrakloreten, trikloreten], [d-limonen, acetaldehid], [1,2,4-trimetilbenzen, metilen klorid], [1,3-butadien, dekan] i [aceton, metil terc-butil eter]. Tablica 1 prikazuje odabir hlapljivih organskih spojeva iz Logue et al (2011), studije koja je prikupila podatke iz 77 studija koje su mjerile nebiološke onečišćujuće tvari u zraku u domovima u industrijaliziranim zemljama. Tablica 1 prikazuje ponderiranu srednju koncentraciju i 95. percentilnu koncentraciju iz dostupnih studija za svaku onečišćujuću tvar. Te se razine mogu usporediti s izmjerenom koncentracijom ukupnih hlapljivih organskih spojeva (TVOC) koje ponekad navode studije koje vrše mjerenja u zgradama. Nedavna izvješća švedskog građevinskog fonda pokazuju razine TVOC-a od 140 do 270 μg/m3 (Langer i Becko 2013). Potencijalni izvori sveprisutnih hlapljivih organskih spojeva i spojeva s najvećom koncentracijom prikazani su u tablici 4.
Tablica 1: HOS izmjereni u stambenim okruženjima s najvišom srednjom koncentracijom i 95. percentilom u μg/m³ (podaci iz Logue i sur., 2011.)1,2
Najčešći poluhlapljivi organski spojevi (SVOC) [grupisani i poredani prema broju studija u silaznom redoslijedu] bili su: naftalen; pentabromodifenileteri (PBDE) uključujući PBDE100, PBDE99 i PBDE47; BDE 28; BDE 66; benzo(a)piren i indeno(1,2,3,cd)piren. Također su izmjereni brojni drugi SVOC, uključujući ftalate estere i policikličke aromatske ugljikovodike. ali zbog kompliciranih analitičkih zahtjeva ne mjere se uvijek i stoga samo povremeno prijavljuju. Tablica 2 prikazuje odabir poluhlapljivih organskih spojeva s izmjerenom ponderiranom srednjom koncentracijom iz svih dostupnih studija i s najvišom koncentracijom najvišeg raspona zajedno s prijavljenom razinom koncentracije. Može se primijetiti da su koncentracije najmanje za jedan red veličine niže nego u slučaju HOS-ova. Potencijalni izvori uobičajenih poluhlapljivih organskih spojeva i spojeva s najvećom koncentracijom prikazani su u tablici 4.
Tablica 2: SVOC-ovi izmjereni u stambenim okruženjima s najvišom srednjom i najvišom koncentracijom (najvišom izmjerenom) koncentracijom u μg/m3 (podaci iz Logue i sur., 2011.)1,2
Tablica 3 prikazuje koncentracije i 95. percentil za druge onečišćujuće tvari, uključujući ugljični monoksid (CO), dušikove okside (NOx) i određenu tvar (PM) čija je veličina manja od 2,5 μm (PM2,5) i ultrafine čestice (UFP) s veličina manja od 0,1 μm, kao i sumpor heksafluorid (SO2) i ozon (O3). Potencijalni izvori ovih zagađivača dati su u tablici 4.
Tablica 3: Koncentracija odabranih onečišćujućih tvari izmjerena u stambenim sredinama u μg/m3 (podaci Logue i sur. (2011a) i Beko i sur. (2013))1,2,3
Slika 2: Plijesan u kupaonici
Izvori bioloških zagađivača
Brojni su biološki zagađivači izmjereni u domovima, posebno u studijama plijesni i vlage u domovima povezanim s proliferacijom gljivica i aktivnošću bakterija, kao i oslobađanjem alergena i mikotoksina. Primjeri uključuju Candida, Aspergillus, Pennicillum, ergosterol, endotoksine, 1-3β–d glukane. Prisutnost kućnih ljubimaca ili proliferacija grinja kućne prašine također može rezultirati povišenim razinama alergena. Uočeno je da se tipične koncentracije gljivica u zatvorenom prostoru u domovima u SAD-u, Velikoj Britaniji i Australiji kreću u rasponu od 102 do 103 jedinice koje stvaraju kolonije (CFU) po m3 i čak 103 do 105 CFU/m3 u okolinama posebno oštećenim vlagom (McLaughlin 2013). Izmjerene srednje razine alergena pasa (Can f 1) i mačjih alergena (Fel d 1) u francuskim kućama bile su ispod granice kvantifikacije, odnosno 1,02 ng/m3 odnosno 0,18 ng/m3, dok je 95% percentilna koncentracija bila 1,6 ng/m3 i 2,7 ng/m3 (Kirchner i sur. 2009). Alergeni grinja u madracu izmjereni u 567 stanova u Francuskoj bili su 2,2 μg/g i 1,6 μg/g za alergene Der f 1 i Der p 1, dok su odgovarajuće razine percentila od 95% bile 83,6 μg/g i 32,6 μg/g (Kir. i dr. 2009.). Tablica 4 prikazuje glavne izvore povezane s odabranim onečišćujućim tvarima navedenim gore. Razlikuje se, ako je moguće, nalaze li se izvori u zatvorenom ili na otvorenom. Jasno je da onečišćujuće tvari u stanovima potječu iz mnogih izvora i bilo bi prilično izazovno identificirati jedan ili dva izvora koji su uglavnom odgovorni za povećanu izloženost
Tablica 4: Glavni zagađivači u stanovima s pripadajućim izvorima njihova podrijetla; (O) označava izvore prisutne na otvorenom i (I) izvore prisutne u zatvorenom prostoru
Slika 3: Boja može biti izvor različitih zagađivača
